MOJA 13. ZBIRKA POEZIJE
ISUS, TA VJEČNA ZVIJEZDA SJAJNA
ISBN broj: 978-953-354-118-1
RECENZIJA
ZBIRKE POEZIJE
“ISUS, TA VJEČJNA ZVIJEZDA SJAJNA“
HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGA
Nalazimo se pred 15 zbirkom poezije
hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga kojoj je naslov „Isus, ta vječna zvijezda
sjajna“ i kao što autorica napominje:
‘’U ovoj 15. zbirci
predstavljam samo religiozne pjesme posvećene našem Gospodinu, Isusu Kristu
kojima nastavljam moju temu o životu, snovima, ulasku u moj tajni svijet mašte
i snova pa mislim, da ću i tim pjesmama uspjeti doći do srca i duše mojih
dragih čitatelja.''
To je zapravo jedna mala priča o Istini
i Nadi koje nas prate tijekom našeg životnog trajanja, dok je Isus Svjetlo
prema kojem se okrećemo, koji je najistinskije čedo Svjetla, Svjetlosti,
Divljenja, Razmišljanja i Osjećanja.
Od Svjetla, koje je slika samog Boga i
njegove Dobrote koje obasjava, sva područja iznad Svijeta, sve ono što je okolo
Svijeta i ono što je od Svijeta, koje se po svemu proteže, koje se svime
razlijeva, koje sve prožima, a prožimajući sve ono oblikuje i tvori, sve
oživljava, sve održava, sve okuplja, sve ujedinjuje, sve razdvaja. Sve stvari
koje jesu ili svijetle, ili griju, ili žive, ili postaju, ili se hrane i rastu,
ili se usavršavaju ili se gibaju, a Sve se u njih svraća, Svraćene pročiščava,
Sve usavršava, Sve obnavlja, Sve uščuvava te čini da ne iščezne u ništa, Svih
je stvari red, broj i mjera. Svjetlo je najčistije od svih stvari.
Nepromijenjeno. Nepromjenjivo. Neizmiješano. Neizmješljivo. Neukroćeno.
Neukrotljivo. Ničim nije oskudno. Svime je bogato. Željeno od sviju, svima
poželjno. Ures nebesa i zemlje. Ures svih tijela. Nakit svijeta. Ljepota
svijeta. Radost svijeta. Smijeh svijeta. Ništa pogledu milije. Ništa duši
radosnije. Ništa životu pogodnije. Ništa spoznaje doličnije. Ništa korisnije.
Bez svjetlosti sve bi počivalo u tmini, samo sebi ništetno, a nama nepoznato.
Stoga je to svjetlo prvi uzrok svega našeg razmišljanja i osjećanja.
Tako Jadranka Varga doživljava Isusa,
kao nebesku svetu Svjetlost sa kojom otpočinje svaka prava i prva filozofija i
nije ona jedina među Hrvaticama koja je Petrićevu Panaugiu vidjela kao istinsko
pitanje Svjetlosti našeg Gospodina Isusa Krista, samo što je u ovoj maloj
zbirci poezije to doživljeno sukladno autoričinim intimnim
doživljajem kraja ovozemljaskog bitisanja gdje je smisao u Isusovoj poruci,
da se bez obzira na svakodnevne teškoće života, može pronaći Mir u moralitetu
vlastitih postupaka i imperativu moralnoga zakonodavstva, a to je Svjetlo kao i
Isus beskonačno i ne može se uokviriti našim moćima razuma ili osjetila.
Stoga se svako konačno Svjetlo, što je
svaki čovjek ponaosob ne može potpuno niti iznutra niti izvana razabrati,
ukoliko se nema potpuna slika beskonačnog prvog Svjetla odnosno Isusa Krista, a
ovo je beskonačno svjetlo našega Oca koje je Svjetlo beskonačnih moći proizvelo
sebi na priliku konačna bića sa bekonačnom Istinom i Nadom koja nas održava i u
onim najtežim životnim trenucima bez kojih bi naša djela potonula u ništavilo
tame i očaja.
Zato je ova zbirka poezije zapravo jedna
oda Isusu Kristu koja je duboko optimistična, jer drži da i u ovom
ovozemaljskom životu ima dovoljno povoda i razloga za jedno smisleno i bogato
življenje.
I konačno, trebalo bi reći, da se ovom
zbirkom poezije nadoknađuje jedan manjak u cjelokupnom zdanju duhove poezije u
nas s obzirom, da smo dugo vremena bili svjedoci niveliranja religiozne
tematike kao nepotrebne metafizičke špekulacije i fantazije pa se tako poezija
u Hrvatskoj nanovo vraća izvornoj tematici i onom rangu kojeg je imala daleko
ranije i na tome autorici velika hvala.
Dr Zlatan Gavrilović
Kovač
30.04.2018., Adelaide,
Australia
OSVRT
NA ZBIRKU POEZIJE JADRANKE VARGA
„ISUS,
TA VJEČNA ZVIJEZDA SJAJNA“
Uvijek je bilo
neimara koji su koračali neprohodnim putovima zemaljskog svijeta, oslanjajući
se samo na svoju intuiciju, ono praiskonsko znanje koje nosimo u dubini svoga
bića. Često kažemo sami sebi: eh, da sam bar poslušao-la samu sebe, mogao-la
sam drugačije odabrati.
Svjesno se može
odabrati samo kad uspostavimo kontakt sa svim znanjem duše koje nam stoji na
raspolaganju, da upotpunimo svoje življenje na istinit i ispravan način. Sve
više i više ljudi uspijeva uspostaviti taj kontakt sa nekim, nečim, to jest sa
samim sobom i znanjem koje stoji pohranjeno u kolektivnoj svijesti planeta i
samim tim i u svakom čovjeku.
Ta zvijezda sjajna
koja sve nas obasjava, mnogi je zovu različitim imenom, ali svi su je svjesni
da svijetli i kad nam je najdublji mrak u duši. To je ono unutarnje svjetlo o
kojem nam u svojim stihovima priča Jadranka Varga, pjesnikinja i književnica
novog doba, doba koje je sada i traje u našim dušama, pripremajući nas za
svijetlu budućnost kada ćemo svi čuti Boga u našim srcima, uspostaviti kontakt
sa njegovim učenjima, biti svjesni dobrote koja struji našom dušom i tijelom.
Taj tihi unutarnji
zov struji u svim srcima i poziva na svjesnost onoga što vidimo, čujemo,
dodirnemo, kušamo, osjetimo u dubinama svog bića. Bog nije samo izvan nas, on
je u nama i osvjetljava nam putove našeg djelovanja, da se izrazimo u svim
iskustvima koja želimo iskusiti svojom iskrom duha. Ta iskra duha svima je
dostupna u većem ili manjem obliku, a od nas zavisi koliko ćemo uroniti u njeno
svjetlo i osvijetliti svoje duševne dubine prošlih, sadašnjih i budućih
očitovanja u fizičkom svijetu.
Jadranka Varga je
pronašla u sebi tu iskru duha i komunicira sa njom u svetim trenucima Božje
prisutnosti kada se Bog u tišini osluškuje, a njegove poruke nepogrešivo
pronalaze čisto ljudsko srce ispunjeno ljubavlju mirne i sretne ljudske duše.
Anđa Jotanović,
književnica
Rijeka, 30.04.2018.
Nema komentara:
Objavi komentar