MOJA 11. ZBIRKA

TAJNA BIJELIH SNOVA

ISBN broj: 978-953-354-036-8

http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php

OSVRT ZA 11. ZBIRKU 

“TAJNA BIJELIH SNOVA” JADRANKE VARGA

„Kad se ljudska duša probudi iz dubokog sna u kojem spava čovječanstvo, postane svjesna sebe i svoje veličanstvenosti u sveukupnoj kolektivnoj svijesti planeta. Duša počinje tada vibrirati najvišim vibracijama božanskog, onog praiskonskog u sebi i shvati da je nedjelivi dio njega. Bog je prvi sa kojim počne komunicirati na otvoren, iskren i istinoljubiv način. Tu veličanstvenost nam predstavlja i jedanaesta knjiga naše hrvatske pjesnikinje Jadranka Varga.

Duboka povezanost božanskog u čovjeku, čovječanstvu i kozmosu, spajaju se u nedjeljivu cjelinu. Jednota i istina zavladaju cijelom ljudskom dušom i ona jednostavno voli različito, slično ili isto. Ta ljubav izvire kao bistar planinski izvor i teče zrakom, vodom i zemljom, a vatra božanske ljubavi velikodušno je raspiruje od bića do bića.

Poezija Jadranke Varga baš upravo tako djeluje na mene dok je čitam, čista, praiskonska istina zrcali se kroz duh koji jeste sada i ovdje svjedočeći ono što svaki čovjek nosi u svojoj duši. Boga u svoj svojoj objavi, koga nastoji shvatiti mislima, izraziti riječima i ovekovječiti djelima.

Anđa Jotanović, pjesnikinja,

Rijeka, 24.4.2017.

OSVRT NA ZBIRKU DUHOVNE POEZIJE

‘'TAJNA BIJELIH SNOVA'' JADRANKE VARGA

“Tvoj stil je zadržan, uvjerljivo samosvojan, oblikovan i prepoznatljiv, tu nema pogovora. promjene mi se čine diskretne, no bitne, ima daleko više razigranosti, mnogo više motivi, misaonih struktura drugačijih od onih na koje smo naučeni u tvojoj ljubavnoj lirici.

Iako, kako god uzmeš, ni retrospekcije niti čisti sentiment ljubavničkog karaktera nije u nedostatku racionalnog sagledavanja, ma uranjala ti u beskonačno plavilo nečijih očiju ili u smaragdno zelenilo gdje borave vile jezerkinje ili ljubičaste oblake ushićenja gdje prebivaju razigrani amoretti, tvoja je poezija renesasnno dostojanstvena, usprkos razigranosti odlazaka i dolazaka, raskoši snova i prepleta dodira stvarnosti.

Uvijek sagledavaš cjelinu, uklapajući poetske digresije u blisko zajedništvo, u savršeno spojenu cjelinu, ali u ovim pjesničkim odlascima u duhovno i sakralno kao da imaš veću širinu polja, horizonte prelaziš kao da odlaziš na putovanje, a dobro znaš što te čeka iza, nepobitnom slutnjom koja prelazi granice snoviđenja i postaje čvrsta stvarnost, jer počiva na tvojoj spoznaji, hodaš ravnicama koje su ti dobro poznate, sagledane, kako kažeš, dušom, onim što bi mistici nazvali čistom dušom, opranom, očišćenom, ummivenom, spremnom i čvrstom u svojoj vjernosti, spoznaje koje su donesene, zarađene, izborene, ispaćene, i donose neprikosnoveni mir.”

Dr. Ranka Ferček

Zagreb, 14.04.2017.